Ayurveda
O Ayurvedi

Pregled
Ayurvedska medicina također se naziva Ayurveda. To je sistem liječenja koji je nastao u Indiji prije nekoliko tisuća godina. Izraz Ayurveda kombinira dvije sanskrtske riječi: ayur, koja znači život, i veda, koja znači znanost ili znanje. Tako, Ayurveda znači 'znanost o životu'.
POSEBNA PONUDA - NARUČITE 4 KUTIJE - 2 KUTIJE GRATIS
Ayurveda je cjeloviti sistem liječenja koji radi na uravnoteženju tijela, uma i duha (stoga se zove holistički, cjeloviti sistem liječenja). Za postizanje optimalnog zdravlja neophodna je ova ravnoteža. Ayurveda također pruža tretmane za razne zdravstvene probleme. Glavni cilj Ayurvede je čišćenje tijela od tvari koje su zapravo uzrok bolesti. To pomaže ponovno uspostavljanje harmonije i ravnoteže neophodne za optimalno zdravlje.
Ayurveda je dugo vremena glavi oblik zdravstvene njege u Indiji. Oko 70% stanovništva Indije živi u ruralnim oblastima; oko dvije trećine ruralnog stanovništva koristi Ayurvedu i biljke da bi zadovoljili svoje zdravstvene potrebe. Osim toga, većina velikih gradova u Indiji ima ayurvedska sveučilišta i bolnice. U Indiji ima 587536 registriranih ayurvedskih praktikanata, 2860 bolnica koje pružaju ayurvedsku medicinsku skrb i 22100 ambulanta tradicionalne medicine. Ovo omogućuje oko pola milijarde ljudi u Indiji da se osloni isključivo na Ayurvedu.
Ayurveda i njene varijacije stoljećima se prakticiraju u Pakistanu, Nepalu, Bangladeshu, Sri Lanki i Tibetu. Profesionalna praksa Ayurvede počela se razvijati u drugoj polovici 20-tog stoljeća.
Profesionalno obrazovanje
Postoje razni oblici obuke za praktikante Ayurvede. Neki imaju znanje zapadne tradicije (kao što su pohađanje medicinske škole) te naknadno studiraju Ayurvedu. Neki su studirali prirodnu medicinu ili prije ili poslije upoznavanja s Ayurvedom. Mnogi studiraju u Indiji gdje ima preko 150 studija i preko 30 postdiplomskih studija Ayurvede. Ova obuka može trajati do 5 godina.
Oslanjanje na biljke

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), preko 80% svjetskog stanovništva oslanja se na tradicionalnu biljnu medicinu kao primarnu zdravstvenu njegu.
U Ayurvedi, razlika između hrane i lijekova nije tako jasno utvrđena kao u zapadnoj medicini. Hrana i prehrana su važni dijelovi ayurvedske prakse, stoga se Ayurveda umnogome oslanja na biljke, ulja (sezamovo ulje), začine (kao što je kurkuma), i druge prirodne suspstance. Trenutno je u ayurvdske 'farmaceutske' tretmane uključeno oko 5000 proizvoda. Povijesno, biljne tvari grupirane su prema njihovom djelovanju. Te se tvari opisuju u mnogim tekstovima medicinskih agencija u Indiji. Ovo su primjeri često korištenih biljaka:
- Kurkuma začin koristi se za razne bolesti i stanja, koji uključuju reumatodni artritis, Alzheimerovu bolest, i iscijeljene rana.
- Ekstrakt smole tropskog grma (Commiphora mukul, tj. guggul) koristi se za razne bolesti. Nedavno, obavljena su ispitivanja o utjecaju na snižavanju nivoa kolesterola.
- Esencijalno ulje od bazilikuma koristi se za liječenje depresije i mentalnog stresa.
Indija ima 16 agro-klimatskih zona, 45000 raznih biljnih vrsta, i 15000 ljekovitih biljaka. Indijski sistemi medicine identificirali su 1500 ljekovitih biljaka, od kojih se njih 500 pretežno koristi u izradi lijekova.
Regulacija
Vlada Indije prepoznala je vrijednost Ayurvede i joge. Prvi korak o odavanju ovog priznanja bio je osnivanja Središnje vijeća indijske medicine 1970. godine. Glavni ciljevi ovog vijeća su:
- standardizacija obrazovanja putem propisivanja minimalnog standarda obrazovanja u tradicionalnoj medicini, iako ne svi tradicionalni praktikanti i homeopati moraju biti institucionalno obučeni;
- savjetovanje središne vlade glede priznavanja/ opoziva liječničkih kvalifikacija u tradicionalnoj medicini u Indiji;
- održavanje središnjeg registra indijske medicine, revizija registra od vremena do vremena, prepisivanje standarda profesionalnog ponašanja kojih bi se praktikanti Ayurvede u Indiji trebali pridržavati. Svi praktikanti tradicionalne medicine i homeopati moraju biti registrirani.
Indijska vlada teži aktivnom i pozitivnom pristupu tradicionalnoj medicini u nacionalnim znanstvenim programima, obiteljskim programima i programima osnovne zdravstvene njege.


